Original: https://www.schneier.com/blog/archives/2015/06/why_we_encrypt.html
Bruce Schneier
Šifriranje štiti naše podatke. Štiti naše podatke dok sjede na našim računarima i u podatkovnim centrima, a štiti i kada se prenose internetom. Štiti naše razgovore, bilo da su u pitanju video, glas ili tekst. Štiti našu privatnost. Štiti našu anonimnost. A ponekad, ona štiti naše živote.
Ova zaštita je bitna za sve. Lako je vidjeti kako šifriranje štiti novinare, branitelje ljudskih prava i političke aktiviste u autoritarnim zemljama. Ali šifriranje štiti i nas ostale. Štiti naše podatke od kriminalaca. Štiti ga od konkurencije, susjeda i članova porodice. Štiti ga od zlonamjernih napadača, a štiti ga i od nezgoda.
Šifriranje najbolje funkcionira ako je sveprisutno i automatski. Dva oblika šifriranja koje najčešće koristite – https URL-ovi na vašem pretraživaču i veza slušalica-toranj za vaše pozive na mobitel – rade tako dobro jer ni sami ne znate da su tamo.
Šifriranje bi trebalo biti omogućeno za sve prema zadanim postavkama, a ne za značajku koju uključite samo ako radite nešto što smatrate vrijednim zaštite.
Ovo je važno. Ako šifriranje koristimo samo kad radimo sa važnim podacima, onda šifriranje signalizira važnost tih podataka. Ako samo disidenti koriste šifriranje u nekoj zemlji, vlasti te zemlje imaju jednostavan način njihove identifikacije. Ali ako ga svi koriste cijelo vrijeme, šifriranje prestaje biti signal. Jednostavno razgovor ne može razlikovati od duboko privatnog razgovora. Vlada ne može saopštiti disidente od ostatka stanovništva. Svaki put kada koristite šifriranje štite nekoga ko ga treba koristiti da bi ostao živ.
Važno je zapamtiti da šifrovanje ne prenosi magično na sigurnost. Mnogo je načina kako da se kriptira krivo, a mi ih redovito vidimo u naslovima. Šifriranje ne štiti vaše računalo ili telefon od hakiranja i ne može zaštititi metapodatke, poput adresa e-pošte, koje je potrebno nešifrirati kako bi vam pošta mogla biti isporučena.
Ali šifriranje je najvažnija tehnologija za očuvanje privatnosti koju imamo i ona koja je jedinstveno prikladna za zaštitu od masovnog nadzora – onakva kakvu rade vlade koje žele kontrolirati svoju populaciju, a kriminalci koji traže ranjive žrtve. Prisiljavajući obojicu da ciljaju napade na pojedince, mi štitimo društvo.
Danas vidimo povraćaj vlade protiv šifriranja. Mnoge države, od država poput Kine i Rusije do demokratskijih vlada poput Sjedinjenih Država i Velike Britanije, ili govore ili provode politike koje ograničavaju snažno šifriranje. Ovo je opasno jer je tehnički nemoguće, a pokušaj će nanijeti nevjerovatnu štetu sigurnosti interneta.
Sve su to dva morala. Prvo, trebali bismo potaknuti kompanije da standardno nude šifriranje svima. I drugo, trebali bismo se oduprijeti zahtjevima vlada da oslabe enkripciju. Svako slabljenje, čak i u ime legitimnog provođenja zakona, sve nas dovodi u opasnost. Iako kriminalci imaju koristi od snažne enkripcije, svi smo puno sigurniji kada svi imamo jaku enkripciju.
Ovo originalno pojavio u Osiguravanje sigurne prostore na mreži.
UREĐENO DODATI: Prošlog mjeseca, ja blog o izvještaju UN-a o vrijednosti tehnologije enkripcije na slobodu u svijetu ljudi. Ovaj esej je predgovor u pratećem dokumentu:
Da podrže zaključke sadržane u izvještaju Specijalnog izvjestioca, Privacy International, Međunarodnog dana ljudskih prava Pravna klinika Pravnog fakulteta Harvard i člana 19 objavili prateća knjižica, Osiguranje sigurne prostore na mreži: Šifriranje, na mreži anonimnost i ljudska prava koji istražuje utjecaj mjera da ograniči online enkripciju i anonimnost u četiri pojedinih zemalja – Velika Britanija, Maroko, Pakistan i Južna Koreja.
Objavljeno 23. juna 2015. u 6:02