Misija AFED

Original: http://www.afedonline.org/en/inner.aspx?menuID=4

Unaprijediti opreznu politiku zaštite okoliša i djelovanje u arapskim zemljama na temelju znanosti i svijesti

Priroda ekološkog problema zahtijeva jačanje grupa civilnog društva, usklađivanje nacionalnih napora i traženje regionalne i globalne saradnje. Shodno tome, pojavila se potreba za nezavisnim arapskim forumom, aktivnim i uticajnim u promovisanju politika i projekata za podršku održivom razvoju i definisanju zajedničkih pitanja životne sredine, na način koji pomaže u osmišljavanju planova za rješavanje budućih izazova. Ovde leži suština saradnje između civilnog društva, vladinih organa za zaštitu životne sredine i međunarodnih organizacija, omogućavajući i ohrabrujući građane da izraze svoja mišljenja o politikama zaštite životne sredine i snose svoju odgovornost u zaštiti životne sredine.

Kao rezultat debate koju je pokrenuo časopis Al-Bia Wal-Tanmia (životna sredina i razvoj), grupa arapskih ekoloških stručnjaka izrazila je interes za osnivanje regionalnog foruma, grupiranje ekoloških nevladinih organizacija i stručnjaka sa akademskim institucijama, istraživačkim centrima, medijima i poslovna zajednica zainteresovana za unapređenje principa održivog razvoja. Kao posljedica toga, Arapski forum za okoliš i razvoj (AFED) je stvoren kao regionalna nevladina, neprofitna organizacija, koja okuplja one koji su zabrinuti za pitanja okoliša i održivog razvoja u arapskom svijetu.

Uspostavljanje arapskog foruma za životnu sredinu i razvoj na nivou regije jednako je pokretanju glavnog centra za dijalog i razmjenu stručnosti na institucionalnom nivou. Zajednički ekološki problemi koji zahtijevaju regionalnu arapsku saradnju nisu mali, među najočiglednijim su vodni resursi, zagađenje zraka, degradacija zemljišta, dezertifikacija i kontaminacija regionalnih mora problemima niske produktivnosti. Kako bi arapske zemlje mogle zauzeti pristojnu poziciju na novom svjetskom tržištu, nadamo se da će ovaj forum uspjeti ohrabriti arapske biznismene i ekonomske institucije da sarađuju u smjeru otvaranja arapskog zajedničkog tržišta za proizvode koji su prijateljski prema okolišu. kao iu smjeru ujedinjenja mjera zaštite okoliša. Na ovom nivou, Forum podstiče stvaranje veza između Arapskih privrednih komora i industrije i među naučnim istraživačkim centrima i obrazovnim institucijama u arapskom svijetu, nastojeći, kroz ekološku saradnju, u razvoju zajedničkih ekoloških programa. Forum će nastojati da podstakne vlade da usvoje i razviju zakone o zaštiti životne sredine u skladu sa prirodom problema koji trenutno prevladavaju u arapskom svetu, sa naglaskom na sprovođenje ovih zakona.

Priroda i moć matematike

Original: https://www.lehigh.edu/~dmd1/book.html

Donald M. Davis

Ovu knjigu objavio je Princeton University Press u decembru 1993. godine. U mekom uvezu, ISBN mu je bio 0-691-02562, ali je Princeton prodao sve njihove kopije.

Je ponovo objavljen od strane Dover Publications u decembru 2004. godine novi ISBN je 0-486-43896-1, i to po cijeni od $ 19.95. Prodaja novih i polovnih kopije dostupni su na amazon.com.

Nakladnik izdavača glasi:

U ovoj zanimljivoj knjizi, Donald Davis objašnjava nespecijalistima neke od najfascinantnijih ideja iz matematike, naglašavajući njihov filozofski i istorijski interes, njihovu često iznenađujuću primjenjivost i njihovu ljepotu. Tri glavne teme o kojima se raspravlja su neeuklidska geometrija, sa njenom primenom na teoriju relativnosti; teorija brojeva, s primjenom na kriptografiju; i fraktali, koji su primjena u umjetnosti, između ostalog, ranog matematičkog rada na iteraciji. Druge teme uključuju uticaj grčke matematike na Keplerove zakone planetarnog kretanja i teorijski rad koji je doveo do razvoja računara.

Pod pretpostavkom da čitalac ima neku pozadinu u osnovnoj algebri i geometriji, Davis se oslanja na vežbe da bi razvio neke od važnih koncepata. Ove vežbe su dizajnirane da poboljšaju čitalačku sposobnost u logici i omoguće njemu ili njoj da doživi matematiku na sve naprednijim nivoima.

Sadržaj

  • 1. Neki grčki matematike
    • 1.1 pi i iracionalne brojeve: uvod u grčke matematike
    • 1.2 Euklidske geometrije
    • 1.3 Grčke matematike i Kepler
  • 2. Non-euklidske geometrije
    • 2.1 Formalni aksiom sistema
    • 2.2 Prekursorima ne-euklidske geometrije
    • 2.3 Hyperbolic geometrija
    • 2.4 Sferični geometrija
    • 2.5 Modeli hiperboličke geometrije
    • 2.6 Geometrija svemira
  • Teorija 3. Broj
    • 3.1 Osnovni brojevi
    • 3.2 Euklidska algoritam
    • 3.3 Kongruencija aritmetika
    • 3.4 Mali Fermat teorema
  • 4. Kriptografija
    • 4.1 Neki osnovne metode kriptografije
    • 4.2 Kriptografije javnog ključa
  • 5. Fraktali
    • 5.1 Fraktal dimenzija
    • 5.2 Iteracija i računala
    • 5.3 Mandelbrot i Julia skupova

Kultura

Original: http://webspace.ship.edu/cgboer/genpsyculture.html

Dr. C. George Boeree


“Kultura je način razmišljanja, osjećanja, vjerovanja. Znanje grupe je pohranjeno (u sjećanjima…, knjigama i objektima) za buduću upotrebu.” (Clyde Kluckhohn, Ogledalo za čovjeka)

Lako je zaneti genetska ili sociobiološka objašnjenja ljudskog ponašanja. Deluju tako razumno! Ali morate biti oprezni: Mnoge od stvari koje imaju sociobiološka objašnjenja mogu također naučiti, kulturna objašnjenja koja su jednako razumna.

Na primjer, svakako je istina da oni koji nose gen koji gura pojedinca u seksualne aktivnosti imaju veću vjerojatnost da izađu iza djece koja će zauzvrat imati taj gen i proslijediti ga, itd. I, obrnuto, oni koji nose gen koji ih seksualno ne reagira može ostaviti manje djece, i tako dalje.

Ali društvo ljudi sa određenim dobro naučenim kulturnim navikama koje ih guraju da se reprodukuju ima isti efekat! Neko ko temeljno vjeruje da je dužnost jedne djece da ima mnogo djece ima veću vjerojatnost da ih zaista ima, a zatim da ih poduči onome što toliko vjeruju: da je dužnost imati mnogo djece. I tako dalje!

Oni koji vjeruju da bi trebali reproducirati prenositi ta uvjerenja kao i njihove gene. Oni koji vjeruju da je bolje ostati u celibatu ne prenose svoje gene, niti svoja uvjerenja u celibat. Ali čekajte: Nisu njihove kulture koje promovišu celibat – katoličke i budističke tradicije monaškog života, na primer?

U tim slučajevima, iako se dio društva ne reproducira, taj dio može zapravo služiti korisnoj svrsi za ostatak društva, pomažući prenošenju uvjerenja tog društva putem obrazovanja. Verovanja o celibatu prenose se na tuđu djecu, pa tako i oni nastavljaju!

Postalo je popularno da se ova verovanja nazivaju memi (analogno genima). “Vaša je dužnost da imate mnogo djece”, “Celibat se vrednuje”, “Poštujte one starije od vas”, “Ubijte one koji se ne slažu s našim uvjerenjima”, svi su primjeri mema.

Kao meme uključene su i sve tehnike koje društvo razvija, kao što je kako napraviti kremeni alat, kako mljeti pšenicu, kako se zakolja svinja, kako napraviti kolač, kako voditi bitku, kako čitati i pisati, i tako dalje, sve do izgradnje nuklearne elektrane ili izvođenja neurokirurgije.

Drugi memi uključuju pravila za sport i igre, način na koji držimo vrijeme i datume, događaje koje slavimo, rituale u koje se upuštamo, pravila za izbor lidera, način na koji pratimo tko duguje kome koliko. Lista je beskrajna. Pa ipak, sve ove stvari se prenose na sledeću generaciju na način koji se ne razlikuje previše od načina na koji prenosimo genetsko nasleđe! Ako promovišu dobrobit društva, oni nastavljaju. Ako rade protiv dobrobiti društva, oni će nestati s tim društvom.

Mnogi memi imaju vrlo kratak životni vek: Top deset muzičkih hitova retko traje duže od nekoliko meseci; Moda je poznata po promeni jedne godine u drugu; A popularnost jedne slavne osobe ide onoliko brzo koliko dolazi. Ali neki memi traju generacijama, a neki traju hiljadu godina ili više! Postoje karakteristike različitih etničkih grupa (koje često doprinose pretjeranim stereotipima) koje se mogu pratiti stoljećima i čini se da je gotovo nemoguće izbrisati. Ovi memi mogu čak postati stvari koje ljudi koriste da bi se identifikovali kao kultura.

Primjeri se lako mogu naći u kulturama tradicionalnih ljudi širom svijeta. Preci ljudi koji žive u malim selima u delovima Bliskog istoka, ili sub-saharskoj Africi, ili visoko u Andama Južne Amerike, verovatno bi imali malo poteškoća sa svojim potomcima – osim, pretpostavljam, za povremene radio-stanice. I u Evropi je svakodnevni život seljaka malo menjao od mračnog doba do renesanse.

Drugi primjer je jezik. Jezik se obično mijenja vrlo sporo, ako nema većih pokreta plemena. U Islandu, veoma modernoj zemlji na većini načina, jezik je gotovo identičan onom koji su govorili njegovi izvorni vikinški doseljenici od prije tisuću godina!

S druge strane, kada stanovništvo počne da se kreće i kulture počnu da se mešaju, možemo videti brze promene u kulturi. Pre stotinu godina, beli Amerikanci su retko bili dobro obrazovani, gledali su u Bibliju kao uputstva, bili su veoma nezavisni, vredni i štedljivi, i ne bi imali nikakve veze sa Afroamerikancima ili njihovom kulturom. Danas, skoro svi imaju srednju školu, a veliki broj ima fakultetske diplome. Religija i dalje ima jak uticaj, ali većina ljudi se obraća lekarima, advokatima i psihijatrima. Većina ljudi radi za velike korporacije i vladine institucije, pripadaju sindikatima, očekuju sve vrste vladinih usluga. Oni imaju tendenciju da troše novac veoma slobodno – čak i novac koji zapravo nemaju – i smatraju slobodno vreme Bogom danim pravom. A delovi afro-američke kulture temeljno su apsorbovani u mainstream kulturu: Blues, jazz, rock i hiphop se nazivaju istinskom američkom muzikom, iako su stvoreni od potomaka robova. Mogli bi čak uzeti u obzir i glasanje za afričkog Amerikanca za predsjednika!

Još dramatičnije su promjene nastale zbog tehnološkog napretka. Mnoge velike kulturne promjene u povijesti prate velike promjene u tehnologiji: poljoprivredna revolucija i industrijske revolucije su očigledni primjeri. Razmislite o tehnološkoj revoluciji prošlog stoljeća: Zamislite svijet svog pradjeda ili prabake prije 100 godina. Bez automobila, bez autoputeva, bez aviona, bez radija, bez televizora, bez telefona, bez kompjutera, bez snimljene muzike, bez interneta… Zamislite šta bi vaš pradeda ili prabaka mislila o svetu danas. Stvari su se promenile!

Ako pogledamo današnji svijet, možemo jasno vidjeti rezultate stoljeća, pa i milenijuma ove kulturne vrste evolucije: čini se da demokracija pobjeđuje nad totalitarizmom; Čini se da nauka pobeđuje nad praznovjerjem; Manje srećno, čini se da militarizam pobeđuje nad miroljubivošću, a ekonomija pohlepe nad ekonomijom saosećanja. Možda ćemo morati da budemo veoma oprezni u bliskoj budućnosti: Militarizam i kapitalizam imaju malo koristi od glasa ljudi i više vole neznanje o znanju!

Još jedna stvar koju treba razmotriti ovdje: Baš kao što su geni odabrani u kontekstu ekosustava, tako su i memi odabrani u širem kontekstu. Ono što je dobro funkcionisalo u kamenom dobu možda neće dobro funkcionirati u poljoprivrednom dobu. Ono što je značilo superiornost u srednjem vijeku može dovesti do katastrofe u industrijskom dobu. Čak i ono što je značilo uspjeh u prošlom stoljeću možda neće značiti uspjeh u ovome.

I još jedna stvar: Za razliku od fizičke evolucije, kulturna evolucija se može veoma brzo promeniti! Mi ne moramo čekati spor proces prirodne selekcije: Promjene se mogu pojaviti u jednoj generaciji. I jedan pojedinac može da uvede novi mem – novo uverenje ili tehniku – koji menja svet. Pomislite na Edisona, Gandija, Listera, Ajnštajna, Sangera, Darvina, Pinela, Pastera, Gorbačova… lista se nastavlja i nastavlja!


© Copyright 2002, 2005, C. George Boeree

 

Albert K. Harris

Original: http://bio.unc.edu/people/faculty/harris/

Albert K. Harris


Profesore

 

KONTAKTNE INFORMACIJE

Kancelarija: 103 Wilson Hall
Email: akharris [at] bio.unc.edu
Službeni telefon: (919) 966-1230

 

OBRAZOVANJE

Ph.D., Yale Univerzitet (1971)
B.A., Swarthmore Koledž (1965)

 

OPIS ISTRAŽIVANJA

Izabrane Reference  | Kursevi  | Istraživanje

Albert Harris is an embryologist interested in the “amoeboid” locomotion of the body’s component cells, and the ways in which cell movements generate anatomical patterns.

He invented and developed the elastic substratum method, by which he (followed by later researchers) used silicone rubber and various gels embedded with particles to measure and map locations, strengths and directions of cell traction forces at the micrometer level. He also co-discovered focal adhesions, retrograde surface transport, that ruffling is upfolding, that sponges crawl, that sponge cells continually rearrange even without dissociation, and has collaborated on mathematical and computer simulation studies of cell migration and cell division. Videos from this research are posted under “research” above.

His graduate students have worked on diverse topics ranging from the special adhesive properties of macrophages, the generation of tendons by cellular forces, the locomotion of sponges, cellular responses to electric fields, and the effects of tumor promoters on cell contractility.

Odrastao je u Durham i Wrightsville Beach NC., A u Norfolku, VA., I dugo je bio jedan i jedini diplomac Norfolk Akademije ikad da prisustvuju Swarthmore Koledž. Radio je svoj doktorat. sa JP Trinkaus na Yaleu, a bio je i post-doktorske Fellow of Fondacije Damon Runyon istraživanje raka u Kembridžu (Engleska) koji rade pod Michael Abercrombie, FRS. On je sin Kenneth Harris, istaknuti umjetnik, autor i perjanica pokreta za građanska prava u Tidewater, Virginia. Njegova porodica su tužitelji u (1958-9) federalnih i državnih sudskih predmeta koji prisilila rasne integracije Virginia javnim školama. Njegova supruga Elizabeth Holder Harris je lider u molekularnoj istraživanje genetike na hloroplasti i alga Chlamydomonas. Imaju troje djece, od kojih je jedan i ima doktorat iz biološka istraživanja, a drugi od kojih je učiteljica. Njegov posebni interesi su Whitewater kanu, kornjače i kompjuterskog programiranja.