Source: http://kurzman.unc.edu/death-tolls-of-the-iran-iraq-war/
Charles Kurzman
31 Oktobar 2013
Iran-Irak rata 1980-1988 ožiljcima obje zemlje duboko, sa užasnim borbe na ratištu i rakete dugog dometa napade na gradove.
Ali poslijeratnog popisa stanovništva u Iranu i Iraku pokazuju da broj žrtava rata ne može biti ni približno tako visok kao što se obično misli.
Rat se često kaže da su izazvali pola miliona ili više smrtnih slučajeva. Bitka smrti skup, koji je razvio tim politologa, procjenjuje smrtnih slučajeva na više od 600.000. Korelata rata projekta, još jedan veliki naučni skup, procjenjuje 500.000 mrtvih Iračana i 750.000 iranskih mrtav.
Iranski i irački zvaničnici vlade nude niže – iako još uvijek strašno – broj žrtava. Jedan od Sadama Husein generali, Ra’ad al-Hamdani, nedavno Procjenjuje se da 250.000 Iračana su “mučenici” u ratu sa Iranom, uključujući i 53.000 ubijenih u borbi za Shatt al-Arab. Iranska Basij [kopiju materijala na nepostojeći link] paravojna organizacija broje 155.081 “mučenika” direktnog angažmana s iračkim snagama, plus 16,154 Iranci ubijenih u “rat gradova.” Reformistički iranski list prijavljeno 172.056 smrtnih slučajeva na prednjoj strani i 15,959 smrtnih slučajeva od vazdušnih napada i rakete. [Update, 24. decembar 2013: A naučni članak na osnovu evidencije boračka i mučenika Fondacija poslova, vladina agencija, nedavno je brojao 183.623 iranskog smrtnih slučajeva kao posljedica rata.]
Čak i ovi zvanični potpuno konzistentno može preuveličavajući broj poginulih u ratu, ako vjerujemo rođenja-kohorta podataka iz iranskog popisa 1996. i iračke popisu iz 1997. godine, prvi nacionalni stanovništvo broji nakon završetka rata 1988. godine.
Većinu žrtava na obje strane je koncentriran na mlade vojno sposobnih muškaraca usluga – 18 i iznad u Iraku i 15 i više godina u Iranu. (Gotovo trećina iranskih žrtava bili su starosti od 15-19 u njihovu smrt, prema Basij je grof. Oko 3 posto smrtnih slučajeva su bili 14 godina i mlađe.)
Ako bilo koja strana pretrpjela stotine hiljada mrtvih rata, očekivali bismo popisa za prikaz veliki pad u grupama mladih muškaraca koji su služili na frontu, u odnosu na žene iste kohorte i muškaraca u prethodnim i narednim kohorte. Ni popis registara opada u skladu sa ovim skali od smrti.
Na iračke strane, prijavljeno je pet godina rođenja kohorte iz popisa stanovništva iz 1997. godine (vidi grafikon desno) u izdanju Statističkog Sažetak za ekonomska i socijalna komisija Ujedinjenih nacija za Azija 2005. (Tabele iz Iraka popisa 1997. godine zabilježeno iu ranijim izdanjima za statistiku Sažetak, ali su uključeni nenormalno veliki broj muškaraca sa neodređenim dobi i odgovarajuće mali broj muškaraca rođen u 1953-1957.) Broj muškaraca je dosljedno u ili ispod broj žena za svaku kohorte rođene prije kasnih 1970-ih. Među Iračani rođen u 1958-1962, broj muškaraca i žena je neuobičajeno niska, a jaz je dvostruko veći za prethodnu i nakon kohorte – oko 10.000 manje muškaraca nego žena godišnje umjesto 5.000 manje.
Ako 500.000 Iračana je poginuo u ratu, ili čak 250.000, očekivali bismo da vidimo veći pad u starosnim grupama koje su služile na frontu – muškarci rođeni između 1958 (22 godine po izbijanju rata) i 1970. godine (u dobi 18 godina u kraja rata). U prosjeku, višak smrtnosti iračkih muškaraca te generacije bi ukupno desetine hiljada godišnje, a mi bi za očekivati da višak smrtnosti među muškarcima tokom perioda, a ne samo u 1958-1962 kohorti. Muškarci zapravo nadmašuju žene rođen u 1965-1971, prema godišnjem podacima rođenja godine izvedeni iz uzorka popisa iz 1997. arhivirani na University of Minnesota. (Ovaj uzorak – i eventualno popisu iznosi kao i – isključuje tri Governorates u kurdskom regionu koje su bile na snazi autonomne od iračke centralne vlasti nakon rata u Zalivu 1991. godine.)
Na iranske strane, popis iz 1996. godine (vidi tablicu na lijevo) pokazuje broj muškaraca jednak ili veći od broja žena za gotovo cijeli rođenja kohorte koja je najvjerojatnije da su služili u vojsci, od 1960. (20 godina po izbijanju rata) do 1973 (u dobi 15 na kraju rata). Sličan obrazac pojavljuje iz stanovništva Ankete iranske 1991. i iranske popisa 2006. godine.
Za razliku od Iraka, iranski muškarci nadmašuju žene u kohorte prije rata kohorte, tako da je gotovo jednak odnos muško-ženski u kohorte 1965-1973 može označavati višak smrtnosti od strane iranske muškaraca. Ali skali od ta razlika je manje nego što se očekivalo. U rođenja kohorte 1950, iranski su žene manje zastupljene oko 7.500 godišnje. U rođenja kohorte rata između Irana i Iraka, iranski su žene nedovoljno zastupljene oko 6.700 godišnje. Razlika između ove dvije brojke otpada samo mali dio od procijenjene iranskog bitka smrti.
Ako 750.000 Iranci poginuo u ratu, ili čak 150.000, očekivali bismo da vidimo znatno manje muškaraca nego žena u matične knjige rođenih kohorte iz 1960-ih i ranih 1970-ih. Umjesto toga, samo kohorte sa manje muškaraca nego žena su iz 1940-ih, prestar da su služili u ratu u velikom broju, a sredinom 1970-ih, premlad da su služili u velikom broju, čak i na kraju rata.
Sada je moguće da su iranski i irački popisima bili neprecizni. Također je moguće da su politički izmanipulisani. A možda i međunarodne migracije ublažiti poginulih, iako malo je verovatno da bi migranti da stane uredno u rođenje kohorte rata između Irana i Iraka.
Ali ako vjerujemo brojke popisa, broj poginulih iz rata Iran-Irak bio je daleko manje od naučnih procjenama 600.000 ili 1.250.000. To čak može biti niža od vlade brojke od 250.000 iračkih poginulih i 155.000 iranskih smrtnih slučajeva.
Iran-Irak rata je, po svim mjerilima, užasno krvavi kataklizmu. Ali možda ne bi bio tako krvav kao što smo zamišljali.
Podataka i izvora.
Slika izvor: Teheran Urban & prigradske železnice Operation Co.