Je ‘Cinématographe Lumière “mita?

Original: https://wichm.home.xs4all.nl/myth.html 

Geneza kinematografije razlikuje dva datuma:
1888. tehnologija postala dostupna i od 1900. nadalje filmski jezik razvijen.

By: Tjitte de Vries

Louis (lijevo) i Auguste Lumière

Obično prvo javno filmshow braća Auguste i Louis Lumière 28. decembra 1895. godine u Grand Café na Bulevaru des Capucines u Parizu smatra se datum rođenja kino.

Prvi program sastojao se od kratkih jedne minute predmeta koje je Louis Lumière zaslužan kao izumitelja, kao i snimatelj.

Kratak scrutinage postojeće literature otvara niz pitanja o istinitosti tog zajedničkog začeća.

Mi smo suočeni sa dva stvarnim problemima. Kako saznati šta se stvarno dogodilo 1895. godine? Koliko je pouzdan su istoričari reputacijom? Povijesti kinematografije uglavnom bilježe novinari i istoričari koji su uglavnom zabrinuti u finalni proizvod ovaj poduhvat: stvarni filmova, glumaca, reditelja i producenata. Istorija razvoja tehnologije, photochemics i industrije pobjegao njihove pažnje. Stoga im nije bilo uvjerljivi razlog za podizanje sumnje u Lumière mit.

Program prvog Lumière film prikazuje u Londen.

Ali oni su bili vrlo filma novinarima i istoričara koji je snimio ono što se dogodilo prije više od stotinu godina, uključujući i tehnološke izume i uspon industrije. Obmanjuje kao Lumière mit je, to skriva da je prije 28 decembar 1895 je već bilo desetine Film prikazuje javnosti.

Čudno eksperimenata

Ukoliko se Kinetoscopes u Edison, viđen u salonima širom svijeta, biti ostavljena po strani? I “Marvelous bioskopske” od Jean Acme Leroy? Već u februaru 1895 tehnički saradnik za Louis Aimé Augustin Le Prince dao Film prikazuje za plaćanje javnosti u Clinton, New Jersey. U avgustu 1895. godine britanski izumitelj Birt Acres je film predstave javnosti u Barnet, sjeverno od (sada u) London. Od 1. Nov 1895 Max Skandanowski pokazao sa svojim bratom filmovima ‘Das Bioskop’ u Berlinu. Ari ‘asistent Arthur Melbourne-Cooper je dao svoj prvi nastup za publiku plaćanja 18. decembra 1895. godine u North Mymms u Hertfordshire, Velika Britanija. Da nabrojimo samo nekoliko!

istoričari filma su tražili da se riješi ovaj problem predstavlja da je geneza kinematografije je do postepenog razvoja. Nije li ovo pseudo rješenje?

Takva teorija ne uzima u obzir činjenicu da je u cijelom svijetu mahniti pretraživanje se događa da bi fotografske potez slike. Iz fotografske Tehničke publikacije bilo je jasno šta je bio predmet istrage i svi su znali šta drugi je radio u tom pravcu.

Već 1888. Augustin Le Prince (1842 -? 1900) bio je u stanju da filmove i da ih projekata. U studiji Edison filmova su već proizvedeni 1892. godine.

Prince Kamera je sada na izložbi u Muzeju znanosti u Londonu.

Godinama Edison tvrdi da je izumitelj kino. Njegov doprinos je demythologized u velikom broju studija američkog filma istoričar Gordon Hendricks. Od 1892 Birt Acres (1854-1918) je radio na sve bolju verziju svog ‘kinetičkog kamera’, što je rezultiralo u  “Kineopticon”.

Godine 1892. mladi inženjer Léon Bouly dizajniran uspješan ‘Cinématographe’. Godine 1893. bio je odobren patent na poboljšanu verziju, ‘Cinématographe Bouly’. Aparat još uvijek postoji i nalazi se na izložbu u Le Musée des Arts et Metiers, Parizu.

Augustin Le Prince u vrtu kuće svog u akata u Leeds oko 1900..

Avaj, Bouly nije mogao doći do godišnje naknade za patente. Antoine Lumière, vlasnik međunarodnog preduzeća u fotografskim materijalima, imao njegov menadžer radova, Carpentier, uzmi Edison je Kinetoskopa odvojeno. On je sada podigao je istekao rok trajanja patenta i dobila jedan na Cinématographe Lumière u ime svojih sinova Auguste i Louis.

Lumière čak pozajmio ime ‘cinématographe’. Malo milosti u poslu! Francuski novinar Léo Sauvage, koji je već godinama direktor stranih odjela francuski dnevnik Le Figaro u New Yorku, napisao je sumorna knjiga afera Lumière, u kojem je raspliće jedan od najvećih publicitet akrobacije u istoriji filma.

Međutim, Lumière došla baš u pravom trenutku. Interes javnosti je izazvao. Da se javni sada mogao biti postignut velikih razmjera. Tako je osnovana osnova za finansijsko-ekonomski razvoj novog poslovnog poduhvata.

Drugi problem se odnosi na britanski istoričar filma Rachael Low, koji piše u drugom dijelu svog “u istoriji britanskog filma”: (. …) su pokušali mnoge čudne i neuspješnih eksperimenata. Takav primjer je firma 1908. godine koja se reklamira kao “proizvođača za trgovinu samo na veliko”, sa opremom i osobljem svoje da filmove na red”.

To pokazuje da autor ima mali uvid u ekonomske pretpostavke za razvoj nove grane industrije. Njegov uspeh zavisi od prvog životnog ciklusa proizvoda (ciklični periodu od 6 do 8 godina): specijalizacija u proizvodnji, distribuciji i marketingu. Isto se dogodilo u fotografiji pola stoljeća prije i što se toga tiče u kompjuterskoj industriji u posljednje vrijeme.

Firma Rachael niske pisao o bilo Alpha Trading Company na St. Albans u aforemonetioned Arthur Melbourne-Cooper (1874-1961). Nakon napuštanja Acres je producirao na stotine filmova godišnje, a izvozi ih u svim dijelovima svijeta. Među njima su bili preteče Keystone Cop komedije i vrlo rano marioneta animiranih filmova. U tom istom periodu velikih studija pojavila kao što su Pathé, Gaumont, Biograph i Edison.

Dva datuma

Klasificirati rekao problema ja bih podijeliti rođenja kino u dva dijela. Prije svega tehničko-ekonomskim povijesti i drugo istorije “pokretnih slika” kao konačni proizvod.

Možemo odrediti trenutak rađanja tehnologije kinematografije sa velikom sigurnošću. To je bio 1888. Ono što je snima i projektovane imali više sličnosti u domen fotografije ili Victorian optičke igračke, kao što su godine zoetropes i praxinoscopes nego u kino.

Kao što je od 1900. možemo fokusirati na povijest finalnog proizvoda: filmove.

Tako što će ovu razliku možemo utvrditi da li je to zaista pitanje od nasumičnih razvoja. Ili možemo otkriti određene fiksne obrasce? Da li je zemlja izaći iz haosa i slučajnost, ili je stvoren za sedam dana?

Marey, Le Prince, Reynaud

Musée Grévin, Pariz, gdje je Emile Reynaud držao dobro posjećene predstave sa svojim Théatre Optique

Zašto je godine 1888 ističu?
Tri događaja se dogodilo kao rezultat koji je postavio temelj tehnologije sadašnjeg kinematografije dole u patenata.

  • 1888. profesor fiziologije Étienne-Jules Marey od Académie de lijekova na Parc des Princes pokazao svoju ‘Chronophotographe’, aparat koji mu je bio potreban za snimanje pokreta za svoje istraživanje u srce i cirkulaciju krvi.
  • Iste godine pariški Émile Reynaud je odobren patent za korištenje perforacije na vizualni traka sa izvući animiranih slika, koji su prikazani s velikim uspjehom u Musée Grévin, Pariz.
  • 1888 je godina u kojoj Le Prince napravio svoje prve uspješne eksperimente i otišao u potrazi nakon što je dalje finansijskog kapitala da razviju svoj izum, jer je bio nestrpljiv da dođe prvo sa kinematografskog dioramu. On nije uspjela. Da spasi svoju porodicu od sramota bankrota je nestao bez traga u Francuskoj. Verovatno objavljivanja u Legiji stranaca.
Le Prince u aktima Whitley i sin Adolphe Le Prince je njihova pojava u vrtu svoje kuće u Leeds u 1888. To se može smatrati prvim uspješno fotografisani i projektirana slika pokreta u svijetu. Slike su bile toliko različite da se može vidjeti dim spiralno iz dimnjaka otac-in-zakon Whitley.

Marey je snažno podstaknut demonstracija Eadweard Muybridge u francuskom salonima njegovog kasačke konje i hoda gole modele oko 1878. Ova predstava je također inspiriran Augustin Le Prince. Verovatno i Englez Birt Acres koji je studirao na Akademiji umetnosti u Parizu.

Muybridge, hoever, nije bio izumitelj animirane fotografske slike. To je bio njegov pokrovitelj Leland Stanford, guverner Kalifornija, a kasnije osnivač Univerziteta Stanford. Stanford poželio da se utvrdi znanstveno li sve četiri noge konja u trku izašli iz zemlje. Izgledao je za iskusnog fotografa da mu pomogne u svom istraživanju. Stanford je inspirisan ranije eksperimenata Marey sa svojim takozvanim Janssen-pušku, aparat koji čini ponavljaju fotografski izloženosti na staklenu disk prekriven fotografske emulzije.

Godine 1889. Thomas Alva Edison posjetio Exposition Internationale u Parizu. Svake večeri je telegram iz svojoj hotelskoj sobi u njegovu radionica svoj čuveni ‘upozorenja’ – ideje za moguće patente na osnovu svega što je tamo vidio.

Edison ne samo video rad Reynaud, ali posjetio i profesor Marey u svom institutu, koji je bio veoma poštovan. Od Hendricks učimo kako u Edison radionice s usponima i padovima kinetoscopes su se razvili WKL Dickson.

Kada se uporede crteže patent “chronophotographe” i “Kinetoskopa ‘jedan otkriva samo jedna osnovna razlika. Dok Marey su osnovne promjene kratkim dužinama konačnih film trake, kršenje u tradiciji zoëtropes, u Edison radionice beskonačne petlje filma je vraćeno. Osim toga postoje tehnički nekoliko razlika (osim veličine oba aparata, što je nije bitno samo po sebi). Vjerojatno Antoine Lumière i Carpentier već smatra da je ova iz 1894. godine.

Javnog interesa u pokretnim slikama je izazvao iz vremena uvedene kinetoscopes. Kompanija Lumière iskoristio rastući uspjeh, što je praksa nije neobično u poslovanju. Dobar primjer je uvođenje personalnog računara od IBM-a. Kompanija se teško može nazvati  i izumitelj.

Mehanizam je kinetoscoop sa skraćenim (vjerovatno popraviti) film strip.

Prvi životni ciklus filma je zapravo jedan od pokretnih fotografske slike: dnevni, ili animirane slike, pokretne fotografije.

U arhivi Arthur Melbourne-Cooper, koji svoju kćer Audrey okupili u godinama istraživanja, je razgovor snimljen na traci sa stanovnicima zaseoka Ridge Hill (u neposrednoj blizini kasnije Elstree Studios u Borehamwood), gdje Cooper započeo svoju Alpha Tip kompanije. Ispitanih, sada u poodmakloj dobi, još pamte sa entuzijazmom prvi film prikazuje što su prisustvovali prije šezdeset godina:
“Ti ih kreće. Lišće na drveću preselio. Vidjeli ste nekoga stvarno maše rukom. Bilo je neverovatno”.

Oko 1900. Edison, Lumière, kao i Englez Robert W. Paul najavio svoju namjeru da investiraju u igrani film industriji. Oni su bili svjesni smanjenog javnog interesa. Filmovi su sada prikazani tijekom pauze, kada je publika promijenjen, kao “zaštitnik lovci”.

Neki proizvođači film nije odustao i razmišljao o nešto novo. Georges Méliès u Francuskoj, Arthur Melbourne-Cooper u Engleska en Edwin S. Porter u Americi su oni koji su uspjeli u kombinovanju niz scenama sliku kinematografskog priču.

Porijeklu filmskog jezika

Uz kratki film ‘Baka je čitanje Staklo’ jula 1900. istoriji kinematografije počinje. Po prvi put snimke se Međuspremnička sa jasan cilj između pola ukupnog scenu. Rođenje filmske montaže.

Ovaj kratki film je pripisan George Albert Smith greškom autora Georges Sadoul. Zapravo je proizveden od strane navedenih Cooper, koji je bio toliko spusti britanski istoričar filma niske za svoju ‘čudno i neuspješnih eksperimenata’!

Dvoje djece igraju baka i unuk. Malo baka dolazi u kadru i podigne joj pletenje. Je ‘unuk’ pojavljuje se lupa svoje bake i gleda kroz njega u novinama. U samom trenutku dječak proučava novine, a izbliza ono što vidi se pojavi. Dogodi se čudo: prvi je cilj posmatrači, sada smo “ponese” od strane niz slika i postati, htjeli mi to ili ne, subjektivno publiku. Gledamo sada kroz oči malog dječaka.

To nije slučajnost za dečaka usmjerava svoju čašu na kanarinca u ptica kavez, na oko bake, kao i na drugim objektima. Iznova i iznova smo promijeniti iz objektivnih posmatrača na subjektivno more. Filmski jezik je rođena sa ovom kratkom. Jeziku koji je u stanju da nas nosi iz zatvaranje ekrana filma u svijet naseljen divno bogova i boginja. Nedugo nakon Méliès ‘Le voyage dans la lune’ (1902) postao je uspjeh i Porter sa svojim “Veliki pljačke voza” (1903).

Dakle, koji je izmislio pokretne slike?

Bertha M. Cooper i Bert Massey u Arthur Melbourne-Cooper ‘bakine Reading Staklo’ (1900), prvi film sa jasnim svrsishodno uređivanje u krupnom planu u roku od pola ukupnog šut, pripisuje GA Smitha Brighton.

 

Sada možemo izvući neke preliminarne zaključke. U tehnički razvoj pokretnih slika možemo razlikovati određene linije. Međutim, baš kao i muzički CD nastala iz flop strane Philips

 

preranog sistema pokrenula laserski disk, tako da mnogi od

 

svih “izumitelji” uključeni su da otkrije kinematografije.

Le Prince je imao kinematografskog diorama na umu. Antoine Lumière je vjerojatno stalo da proširi tržište njegove glavna djelatnost: proizvodnja fotografskog materijala. Edison je želio stvoriti žive slike koja je išla u sinhronizaciji sa svoj zvuk aparata. Marey i Acres želio razviti aparate za naučno-istraživački rad.

George Eastman (lijevo) i Edison u dvadesetim godinama kada su mediji ih zaslužan za izum pokretnih slika.

Postavlja se pitanje ko je izmislio kino intrigira javnost, novinari i svi oni u pitanju od samog početka. Davne 1896 je bila tema u “The Amateur Photographer ‘(u tom periodu’ amaterski ‘znači’ profesionalni’).

Birt Acres piše 6. oktobra iste godine: “(… ..) u ovoj grani fotografije, zaista je teško dodijeliti bilo koji pojedinac naslov nastanka”. Ari se odnosi na izumitelj Zoetrope ili “točak života”, a zatim imena Muybridge, Friese-Greene, Anschütz, Marie (on misli: Marey) i Demeny. Zatim uđe u dužini u Edison je Kinetoskopa i svoj rad, ‘bez tvrdi da je tvorac animirane fotografije ja tvrde da je bio prvi da su napravili prijenosni aparat koji uspješno su fotografije običnih scene iz svakodnevnog života’.

On priznaje uspjeh prvog Lumière pokazuje, ali: “Od njihovu uspješnu izložbu mnoštvo drugih su istupili sa sličnim emisijama, ali kako Lumière ne bi prodati svoje aparat ili filmove, imitatori je zavisila Edison filmova, ili kao što moj koja bi se mogla dobiti, ja nakon što je prestao da dostavi rudnik za neko vrijeme”.

Ari je u pravu u tvrdeći da aparat Lumière sama po sebi malo doprineli brzog razvoja kinematografije. Antoine Lumière ponašao kao kompanija Apple. Njihova MacIntosh pokazalo se da nema utakmice za lako cloneable IBM-PC s otvorenom arhitekturom.

Dragi Duplex kamera oko 1900. može se naručiti od Alfred dragi u Brightonu.

To je bio od zaboravljenih inženjer, Alfred Darling, koji je proučavao crteže patent Cinématographe Lumière i proizveden je poboljšani model za film perforirana prema Edison norma. Kao Cooper je isporučena “trgovina samo na veliko. Njegov tehnički superioran i pouzdan kamere, projektori i štampači su prodati širom svijeta pod trgovačkim imenima kao Prestwich, Williamson, Moy, Ključ i Urban.

Kada poslije 1900 je razvio filmsku priču, bio je u pratnji efikasan publicitet strojeva. To je značilo publikacije i knjige koje ponovio mit velikog pronalazača Edison i Lumière, umjesto raspituju u pitanju.

Štetne strane takvih mitologije je sada jasno. Prije svega doprinos kreativnih filmskih producenata i pronalazača nove tehnologije se potcjenjivati, zaboravljen, ili čak odbija. Potonji je slučaj sa engleskim pionir Arthur Melbourne-Cooper. Iako već dvadeset godina bio je nezavisna, stimulativni i uticajni direktor i producent, njegov rad je sada zaboravljeno i većina njegovih filmova se pripisuju distributerima je prodao.

Plaža scene snimljene u Dover hektarima u 1892-93 sa svojom kinetičkom 70mm fotoaparatu

Do uske perspektive onih koji pišu o filmskoj istoriji postoji posredan ali ipak veliku opasnost. Filmovi su veoma podložni trendovima, i zbog proizvođača kontrolirano publicitet.

Ono što se sada čuvaju u trezorima sve širom svijeta je kvarljiva nitrata film koji sadrži plemenitih pogled našeg vremena i da naše roditelje i bake i deke za buduće generacije. To je ujedno i unthought-blaga za drugim disciplinama i granama znanosti: sociologije, kulturne antropologije, fotografija, moda, umjetnost, itd

(Ovaj članak je objavljen prvi put u Photohistorical Magazin Fotografski društva Nizozemske u 1995)