Drvo tamne materije

Original: http://astroweb.case.edu/ssm/mond/DMtrees.html

© 1995, 2013 Stacy McGaugh

Empirijska zapažanja da motiviraju problem tamne materije su korijeni drveta; različita pretpostavljena rješenja su njen plod.

Originalna verzija, oko 1995. godine (skenirano iz ručno nacrtane prozirnice).
Verzija za naslovnicu broja Physics Teacher. iz marta 2013. godine. Delimična verzija zvjezdaste pozadine © 2013 Don Lincoln & AAPT.

Za pravilnu epistomologiju pretpostavljam da bismo ovo trebali nazvati stablom nesaglasnosti masa, jer sadrži granu za modificiranu dinamiku, ali uvijek sam o njemu razmišljao kao o stablu tamne materije. Samo zvuči bolje. Što pretpostavljam da je u osnovi mnogih naših epistomoloških problema.

Zadovoljan sam koliko se to vremenom održava. Jedini propust koji bih sada izričito dodao je specifična grana za Warm Dark Matter. To sam imao na umu sa špekulativnim “?” između vruće i hladne grane, mada to može značiti i samodjelujuću tamnu materiju ili bilo što drugo što bismo mogli izmisliti nakon implozije WIMP paradigme. Te ideje nemaju tako jasno imenovane čestice kandidata (od 3/13), pa možda? ostaje najbolji ulazak.


Čisto digitalne verzije

Čini mi se da oni ne obuhvaćaju suštinu problema kao ni originalnu ručno nacrtanu verziju.

Rani (oko 2000) pokušaj digitalne verzije.
Slika 1 Famaey & McGaugh (2012).

Primjećujem da samo u najnovijoj verziji zamjenjujem dugogodišnji teoretski san o postizanju Ω = 1 tamnom materijom (konačno napuštenom 90-ih) empirijski primjerenijim Ωm> Ωb (prvi je gustina mase svemira, a potonja gustina bariona iz nukleosinteze velikog praska). To mi se uvijek činilo najboljim argumentom za nebarionsku tamnu materiju, dopuštajući tako razmatranje čestica izvan standardnog modela fizike čestica. Ovaj argument odlazi u uspješnim teorijama modificirane dinamike, gdje je Ωm precijenjena na uobičajeni način.